Ogledalo
Smak Lyrics


Jump to: Overall Meaning ↴  Line by Line Meaning ↴

Smak - Ogledalo

Sav izgubljen od nekog staračkog straha i tuge
pred ogledalom sam optužujem sebe i druge

kao bolesnik pod punom narkozom
ja tonem u neki teški mrak
kao pod nekom dubokom hipnozom
vidim da klonem da nisam jak

ogledalo se brzo krivi
i slutim svoj pregažen lik
i više mi se baš ne živi
ranjeni lav ispušta krik

sve jeseni ko da kucaju kišom na vrata
i stežu me nekom ledenom omčom oko vrata

bliži se kraju propala drama
zavesa pada poslednji čin
glumac će sići sa reklama
u nekoj rupi ljuštiće džin

ogledalo se brzo krivi
i slutim svoj pregažen lik
i više mi se baš ne živi
ranjeni lav ispušta krik

ni ispovest nema mesta da bude i stane
sve govori samo noć može meni da svane

hej režiseri te moje zle sreće
ja honorara se odričem svog
više mi ništa pomoći neće
ni psihijatar ni lažni bog

ogledalo se brzo krivi
i slutim svoj pregažen lik




i više mi se baš ne živi
o ranjeni lav ispušta krik

Overall Meaning

The lyrics to Smak's "Ogledalo" explore the theme of self-reflection and self-blame. The singer is lost in a state of fear and sadness, and as he looks into the mirror, he accuses both himself and others for his current state. He feels like a sick person under anesthesia or under some sort of deep hypnosis, seeing himself as weak and powerless. The mirror distorts quickly, and he recognizes the broken image of himself. He is like a wounded lion, crying out in pain.


The lyrics also touch on the idea of a fading drama, indicating that the play is coming to an end. The curtain is closing, and the actor will soon exit the stage, with nothing much to show for his time there. The singer is disillusioned with his experiences, and even the therapists and religious figures cannot help him. All he sees is a bleak night ahead, and he feels like he is beyond redemption.


In summary, "Ogledalo" portrays a deeply emotional journey of self-discovery, self-blame, and redemption through the lens of a person who is going through a difficult time.


Line by Line Meaning

Sav izgubljen od nekog staračkog straha i tuge
Feeling lost and tormented by the fear and sadness of old age


pred ogledalom sam optužujem sebe i druge
Standing in front of the mirror, blaming myself and others


kao bolesnik pod punom narkozom
Feeling like a patient under full anesthesia


ja tonem u neki teški mrak
Sinking into a dark abyss


kao pod nekom dubokom hipnozom
Like being under a deep hypnosis


vidim da klonem da nisam jak
Realizing my weakness, feeling helpless


ogledalo se brzo krivi
The mirror distorts quickly


i slutim svoj pregažen lik
I sense my trampled image


i više mi se baš ne živi
No longer feeling like living


ranjeni lav ispušta krik
Wounded lion roars out in pain


sve jeseni ko da kucaju kišom na vrata
All the autumns knocking like rain at the door


i stežu me nekom ledenom omčom oko vrata
And tightening me with a cold noose around the neck


bliži se kraju propala drama
The failed drama is nearing its end


zavesa pada poslednji čin
The curtain falls, it's the final act


glumac će sići sa reklama
The actor will come down from the billboards


u nekoj rupi ljuštiće džin
In some hole, cracking open a bottle of gin


ni ispovest nema mesta da bude i stane
There's no room for confession to fit and settle


sve govori samo noć može meni da svane
Only the night speaks, it can bring me dawn


hej režiseri te moje zle sreće
Hey, directors of my bad luck


ja honorara se odričem svog
I renounce my fee


više mi ništa pomoći neće
Nothing will help me anymore


ni psihijatar ni lažni bog
Neither a psychiatrist nor a false god


o ranjeni lav ispušta krik
Oh wounded lion, roars out in pain




Contributed by Sebastian G. Suggest a correction in the comments below.
To comment on or correct specific content, highlight it

Genre not found
Artist not found
Album not found
Song not found
Most interesting comment from YouTube:

@TheRistici

TEKST: Smak - Ogledalo

Sav izgubljen od nekog staračkog straha i tuge,
Pred ogledalom sam optužujem sebe i druge.

Kao bolesnik pod punom narkozom,
Ja tonem u neki teški mrak,
Kao pod nekom dubokom hipnozom,
Vidim da klonem da nisam jak.

Ogledalo se brzo krivi,
I slutim svoj pregažen lik,
I više mi se baš ne živi,
Ranjeni lav ispušta krik.

Sve jeseni ko da kucaju kišom na vrata,
I stežu me nekom ledenom omčom oko vrata.

A bliži se kraju propala drama,
Zavesa pada poslednji čin,
Glumac će sići sa reklama,
U nekoj rupi ljuštiće džin.

Ogledalo se brzo krivi,
I slutim svoj pregažen lik,
I više mi se baš ne živi,
Ko ranjeni lav ispuštam krik.

Ni ispovest nema mesta da bude i stane,
Sve govori samo noć može meni da svane.

Hej režiseri te moje zle sreće.
Ja honorara se odričem svog,
Više mi ništa pomoći neće,
Ni psihijatar ni lažni bog.

Ogledalo se brzo krivi,
I slutim svoj pregažen lik,
I više mi se baš ne živi,
O ranjeni lav ispušta krik.

Kompozitor: Radomir Mihailović Točak;
Tekstopisac: Marina Tucaković.



All comments from YouTube:

@bubka2

ovu sam pesmu uvek cuvao za sebe... ovo je jedna od pesama kojih se plasim, koliko su posebne...

@nebojsajovanovic2787

Potpuno si u pravu. Imam 53 godine a preko 30 godina slusam ovo isključivo solo.

@jelenaradovic4191

Koliko volim ovu pesmu ......posebna za mene

@bubka2

@Jelena Radovic lepo je kad je posebno :)

@enversabani2673

Umetnost... Mi smo svi isti, svi koji ovo slušamo i volimo, mi koji smo uz ovaj zvuk odrasli, to smo mi, zadnji veterani, svedoci neverovatnog spoja muzike teksta i muzičara....

@milivapakovc4776

Kaste logo cirjo8

@TheRistici

TEKST: Smak - Ogledalo

Sav izgubljen od nekog staračkog straha i tuge,
Pred ogledalom sam optužujem sebe i druge.

Kao bolesnik pod punom narkozom,
Ja tonem u neki teški mrak,
Kao pod nekom dubokom hipnozom,
Vidim da klonem da nisam jak.

Ogledalo se brzo krivi,
I slutim svoj pregažen lik,
I više mi se baš ne živi,
Ranjeni lav ispušta krik.

Sve jeseni ko da kucaju kišom na vrata,
I stežu me nekom ledenom omčom oko vrata.

A bliži se kraju propala drama,
Zavesa pada poslednji čin,
Glumac će sići sa reklama,
U nekoj rupi ljuštiće džin.

Ogledalo se brzo krivi,
I slutim svoj pregažen lik,
I više mi se baš ne živi,
Ko ranjeni lav ispuštam krik.

Ni ispovest nema mesta da bude i stane,
Sve govori samo noć može meni da svane.

Hej režiseri te moje zle sreće.
Ja honorara se odričem svog,
Više mi ništa pomoći neće,
Ni psihijatar ni lažni bog.

Ogledalo se brzo krivi,
I slutim svoj pregažen lik,
I više mi se baš ne živi,
O ranjeni lav ispušta krik.

Kompozitor: Radomir Mihailović Točak;
Tekstopisac: Marina Tucaković.

@ivodvopek8457

Nazalost ljudi danas vise ne mogu razumjet ovakvu vrstu umjetnosti,Hvala ti boze da ja mogu i hvala Smaku sto je ostavio toliko toga genijalnog.

@dejanpavlovic8464

Istomišljenik!!!

@NemanjaJovanovic25

+Dejan Pavlovic Isto!!

More Comments

More Versions