Mimohod
Marcelo Lyrics


Jump to: Overall Meaning ↴  Line by Line Meaning ↴

Bio je običan dan, ja otišao van, obišao grad
Pazario stripove i pivkanicu, ko car.
Klopno pljeku, video bilbord sa Džekom iz "Losta"
I dok sam čeko da Trola dođe, piva zvekno sam pola.
O da, dan je bezvezan i divan, svest ko usporeni snimak
Nek se stvarnost kotrlja...
Ali tada, ko zna zašto, videh bus, koji baš tom stranom
Na koju gledam prođe časkom
Al dovoljno da vidim lice... i da vreme stane.

Samo pogled, sudaren s mojim, raspuče se
Pažnja kriknu, iz pogleda iscureše žmarci
Zubima za kičmu, pijucima za dušu - čista sabotaža nirvane.
Piljeći nemo ka busu, kažem vremenu da stane.
Samo pogled, zar ne? To me prenu na tren.
Nekuda krenula svest, samo slučajnost, to je sve.
Samo lice na staklu busa, oči u prolazu.
Ja uvek rasejan, ne znam ni šta mi bi da zveram tu.
Al eto, ima lica što ulube lobanju, pa se pitaš ko li su?
Slično kao kad boli zub, a ti jezikom čačkaš
Ne mož da se maneš, mada smeta.
Vrag bi znao šta nas tera da čačkamo bolna mesta.
Ko su svi ti ljudi, što ih u prolazu srećemo?
Glupi pogled. I ništa više znati nećemo.
Al, odjednom, neka seta seti te na svrhu svega
Svi smo mi hladni, ko fol, jebo romanse iz poema!
Al ova kora tu gore je zbog kamuflaže i fore
Tamo ispod vapiš ipak da srodne duše postoje.
Da joj s licem psiha priznaš da ne vidiš druge žene
Da će se desiti kraj tebe - ako ona ne bude kraj tebe.
Onako s dečačkom patetikom, čisto naivno i smešno čak!
Ko da je za tri dana zvezda pad i sveta smak!
Onako kako priznajemo samo onda kad smo mortus
Onako kako trezni lažemo za istu stvar
Onako kako se tešimo da je u nedostižnom čar
Dok šakom teramo mušice mašte u mrak...

Mimohod. Svet je mali, osim kad to hoćemo (I sve je samo mimohod)
Stvarnost se saplete na tren (samo na tren) i to je to.
Mimohod... samo tren...

I setih se Big Mazija! Hmm, taj je jeo satove.
Kakav car, a možda je imao višestruke razloge.
I, šta ga znaš, vele ljudi, čudni su putevi gospodnji.
Možda, ali lavirinti su samo ljudski, prokleti ko i mi.
Mada ponekad stanu u poneki stih.
Al samo kad se njima ćefne, pa ni tada ne znamo šta s tim.
A ko si ti? Kuda si išla? Na posao, možda?
Kafa u kancu, hrpa papira, tvoje pažnje konak!
Ili pak šank i mrcine što ti kriče na sav glas
Svoje glupe istine noćima, ovako kao ja sad.
Ili si išla kod dečka? Hm, pametan tip, svestran
Ali kilav u krevetu, pa švrljaš, a on pojma nema!
Možda te noćas izmasakrira, špaklom skrcka sinuse
Jer je baš krečio gajbu, crveno dekoriše zidove.
A možda ste srećni, izvini što mi prvo sine morbidno!
Možda ste pukli, ali biste ipak hteli ponovo
Pa si baš bila pošla na svoj prvi novi stari sudar.
A možda se samo heftate i baš vas izbole za sutra!
A možda bi baš meni bila ta, i vidiš, ja tebi taj
Znaš ono: troje dece, kamin, raj - sve kako treba.
A možda sam samo blesav što večito budan dremam
I serem koješta, serem tamo gde čuda nema.
Al čudna neman ipak mi sela na dušu večeras...
Ko si ti? Šta me to muči kroz tebe? Ne znam...

Te noći sam usnio jedan neobičan san
Na megdan me zove crni čovek, u ruci mu mač.
Ja goloruk vičem da to nije fer, al ode glas
Ode skupa s glavom koju mi odseče u taj čas!
Al kako već biva u snu, nekako sam ipak živ
Glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik!




Tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka
Da to u ruci nije mač, nego ogromna kazaljka.

Overall Meaning

The lyrics of Marčelo's song Mimohod describe a seemingly ordinary day where the singer is going about his business in the city, buying comics and a drink, and waiting for a bus. However, his attention is caught by a woman's face in the passing bus and time seems to stand still. The singer reflects on the fleeting nature of life and love, as well as the mystery of strangers that we pass by every day without truly knowing them. The song ends with a surreal dream sequence that leaves the listener questioning the deeper meaning of the lyrics.


Overall, Mimohod is a song that invites interpretation and reflection. It speaks to the universal experience of feeling lost or alone in a crowded city, and the desire to connect with others on a deeper level. The imagery in the lyrics is vivid and poetic, creating a sense of atmosphere and emotion that draws the listener in. Marčelo's delivery is understated but powerful, conveying the weight of the song's themes without ever resorting to melodrama.


Line by Line Meaning

Bio je običan dan, ja otišao van, obišao grad
It was a regular day, I went out, explored the city


Pazario stripove i pivkanicu, ko car
Bought comic books and a beer, feeling like a king


Klopno pljeku, video bilbord sa Džekom iz 'Losta'
Ate a snack, saw a billboard with Jack from 'Lost'


I dok sam čeko da Trola dođe, piva zvekno sam pola
While waiting for the bus to come, drank half of my beer


O da, dan je bezvezan i divan, svest ko usporeni snimak
Oh yes, the day is meaningless and wonderful, consciousness like a slow-motion video


Nek se stvarnost kotrlja...
Let reality roll...


Ali tada, ko zna zašto, videh bus, koji baš tom stranom
But then, who knows why, I saw a bus, passing by on the side I was looking at


Na koju gledam prođe časkom
By the time it passed, I had just a moment


Al dovoljno da vidim lice... i da vreme stane.
But enough to see the face... and for time to stand still


Samo pogled, sudaren s mojim, raspuče se
Just a glance, colliding with mine, shattered


Pažnja kriknu, iz pogleda iscureše žmarci
Attention screamed, chills ran out of the gaze


Zubima za kičmu, pijucima za dušu - čista sabotaža nirvane
With teeth for the spine, drinks for the soul - pure sabotage of nirvana


Piljeći nemo ka busu, kažem vremenu da stane
Staring silently at the bus, I tell time to stop


Samo pogled, zar ne? To me prenu na tren.
Just a glance, isn't it? It woke me up for a moment


Nekuda krenula svest, samo slučajnost, to je sve.
Consciousness started somewhere, just a coincidence, that's all


Samo lice na staklu busa, oči u prolazu.
Just a face on the bus window, eyes passing by.


Ja uvek rasejan, ne znam ni šta mi bi da zveram tu.
I'm always distracted, don't know what got into me to stare there.


Al eto, ima lica što ulube lobanju, pa se pitaš ko li su?
But hey, there are faces that creep into your mind, and you wonder who they are?


Slično kao kad boli zub, a ti jezikom čačkaš
Similar to when a tooth hurts, and you keep poking it with your tongue


Ne mož da se maneš, mada smeta.
Can't avoid it, even though it bothers you.


Vrag bi znao šta nas tera da čačkamo bolna mesta.
Who knows what drives us to poke at painful places.


Ko su svi ti ljudi, što ih u prolazu srećemo?
Who are all these people we encounter in passing?


Glupi pogled. I ništa više znati nećemo.
Stupid look. And we won't know anything more.


Al, odjednom, neka seta seti te na svrhu svega
But suddenly, some nostalgia reminds you of the purpose of everything


Svi smo mi hladni, ko fol, jebo romanse iz poema!
We're all cold, pretending to not care about the romances from poems!


Al ova kora tu gore je zbog kamuflaže i fore
But this outer shell is up there for camouflage and trickery


Tamo ispod vapiš ipak da srodne duše postoje.
Underneath, you still cry out that kindred souls exist.


Da joj s licem psiha priznaš da ne vidiš druge žene
To admit to her, with a face of a psycho, that you don't see other women


Da će se desiti kraj tebe - ako ona ne bude kraj tebe.
That the end will happen with you - if she won't be by your side.


Onako s dečačkom patetikom, čisto naivno i smešno čak!
In that boyish pathos, purely naive and even funny!


Ko da je za tri dana zvezda pad i sveta smak!
As if in three days, a shooting star and the end of the world!


Onako kako priznajemo samo onda kad smo mortus
In that way we admit only when we're dead


Onako kako trezni lažemo za istu stvar
In that way we soberly lie about the same thing


Onako kako se tešimo da je u nedostižnom čar
In that way we console ourselves that it's in the unattainable charm


Dok šakom teramo mušice mašte u mrak...
While we're trying to chase away the flies of imagination into the dark...


Mimohod. Svet je mali, osim kad to hoćemo (I sve je samo mimohod)
Parade. The world is small, except when we want it (And it's all just a parade)


Stvarnost se saplete na tren (samo na tren) i to je to.
Reality trips for a moment (just for a moment) and that's it.


Mimohod... samo tren...
Parade... just a moment...


I setih se Big Mazija! Hmm, taj je jeo satove.
And I remembered Big Mazi! Hmm, that guy ate clocks.


Kakav car, a možda je imao višestruke razloge.
What a boss, maybe he had multiple reasons.


I, šta ga znaš, vele ljudi, čudni su putevi gospodnji.
And, who knows, people say, God's ways are strange.


Možda, ali lavirinti su samo ljudski, prokleti ko i mi.
Maybe, but the mazes are human, cursed like us.


Mada ponekad stanu u poneki stih.
Although sometimes they fit into a few lines.


Al samo kad se njima ćefne, pa ni tada ne znamo šta s tim.
But only when they feel like it, and even then we don't know what to do with them.


A ko si ti? Kuda si išla? Na posao, možda?
And who are you? Where were you going? To work, maybe?


Kafa u kancu, hrpa papira, tvoje pažnje konak!
Coffee in a thermos, pile of papers, your attention lodging!


Ili pak šank i mrcine što ti kriče na sav glas
Or maybe a bar and idiots shouting at you


Svoje glupe istine noćima, ovako kao ja sad.
Their stupid truths all night, like I'm doing now.


Ili si išla kod dečka? Hm, pametan tip, svestran
Or were you going to your boyfriend? Hm, smart guy, versatile


Ali kilav u krevetu, pa švrljaš, a on pojma nema!
But weak in bed, so you cheat, and he has no idea!


Možda te noćas izmasakrira, špaklom skrcka sinuse
Maybe tonight he'll mangle you, smashes your sinuses with a spatula


Jer je baš krečio gajbu, crveno dekoriše zidove.
Because he was painting the crib, decorating the walls in red.


A možda ste srećni, izvini što mi prvo sine morbidno!
But maybe you're happy, sorry for my first morbid thought!


Možda ste pukli, ali biste ipak hteli ponovo
Maybe you've broken up, but you still want it again


Pa si baš bila pošla na svoj prvi novi stari sudar.
So you were just heading for your first new old collision.


A možda se samo heftate i baš vas izbole za sutra!
But maybe you're just fooling yourselves and it hurts you for tomorrow!


A možda bi baš meni bila ta, i vidiš, ja tebi taj
But maybe I would be the one for you, and you see, you'd be mine


Znaš ono: troje dece, kamin, raj - sve kako treba.
You know: three kids, fireplace, paradise - everything as it should be.


A možda sam samo blesav što večito budan dremam
But maybe I'm just crazy, daydreaming while being awake


I serem koješta, serem tamo gde čuda nema.
And I bullshit, I bullshit where there are no miracles.


Al čudna neman ipak mi sela na dušu večeras...
But a strange creature still settled on my soul tonight...


Ko si ti? Šta me to muči kroz tebe? Ne znam...
Who are you? What is troubling me through you? I don't know...


Te noći sam usnio jedan neobičan san
That night I had a strange dream


Na megdan me zove crni čovek, u ruci mu mač.
A black man calls me to a duel, he holds a sword in his hand.


Ja goloruk vičem da to nije fer, al ode glas
I shout with bare hands that it's not fair, but the voice goes away


Ode skupa s glavom koju mi odseče u taj čas!
Goes away along with the head he cuts off in that moment!


Al kako već biva u snu, nekako sam ipak živ
But as it happens in dreams, somehow I'm still alive


Glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik!
The head looks from the ground at the killer and reveals the trick!


Tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka
Only then I saw clearly, from that small distance


Da to u ruci nije mač, nego ogromna kazaljka.
That it's not a sword in his hand, but a huge clock hand.




Writer(s): dragoljub markovic

Contributed by Victoria D. Suggest a correction in the comments below.
To comment on or correct specific content, highlight it

Genre not found
Artist not found
Album not found
Song not found
Comments from YouTube:

@gogagordana5332

2020..jul. Kakva prelepa morbidnost. 💕

@radoslavradosavljevic7980

Kraj me je ostavio bez reči!

@coka2407

<3<3<3 !!!

@boskov8080

2023

@katarinakatic1262

❣️

@marshallmathers1710

Prolog:
Bio je običan dan,otišao van,obišao grad,
pazario stripove i pivkanicu,kao car.
Klopn'o pljeku,video bilbord sa Džekom iz "Losta",
i dok sam ček'o da trola dođe, piva zvekn'o sam pola.
O da,dan je bezvezan i divan, svest k'o usporeni snimak,
nek se stvarnost kotrlja.
Ali tada, ko zna zašto,
videh bus,koji ide baš tom stranom
na koju gledam prođe časkom,
al' dovoljno da vidim lice...
...i da vreme stane.

1. strofa:
Samo pogled. Sudaren s mojim, raspuče se, pažnja kriknu;
iz pogleda iscureše žmarcima ,zubima za kičmu,
pijucima za dušu - čista sabotaža nirvane,
piljeći nemo ka busu, kažem vremenu da stane.
Samo pogled, zar ne? To me prenu na tren.
Nekuda krenula svest, samo slučajnost, to je sve.
Samo lice na staklu busa, oči u prolazu.
Ja uvek rasejan, ne znam ni šta mi bi da zveram tu.
Al' eto,ima lica što ulube lobanju,
pa se pitaš ko li su? Slično kao kad boli zub,
a ti jezikom čačkaš, ne mož' da se maneš, mada smeta.
Vrag bi znao šta nas tera da čačkamo bolna mesta.
Ko su ti ljudi, što ih u prolazu srećemo?
Glupi pogled. Ništa više znati nećemo.
Al',odjednom neka seta, seti te na svrhu svega:
svi smo mi hladni, k'o fol, jeb'o romanse iz poema.
Al' ova kora tu gore je zbog kamuflaže i fore.
Tamo ispod, vapiš da srodne duše postoje.
Da joj s licem psiha priznaš da ne vidiš druge žene,
da će se desiti kraj tebe - ako ona ne bude kraj tebe.
Onako s dečačkom patetikom, čisto naivno...smešno čak,
k'o da je za tri dana zvezda pad i sveta smak!
Onako kako priznajemo samo onda kad smo mortus.
Onako kako trezni lažemo za istu stvar.
Onako kako se tešimo da je u nedostižnom čar,
dok šakom teramo mušice mašte u mrak.

Refren:
Mimohod. Svet je mali, osim kad to hoćemo.
Stvarnost se saplete na tren (samo tren), i to je to.
Mimohod...samo tren.

2. strofa:
I setih se Big Mazija - taj je jeo satove.
Kakva car, a možda je imao višestruke razloge.
I, šta ga znaš, vele ljudi, čudni su putevi gospodnji.
Možda, ali lavirinti su samo ljudski, prokleti
k'o i mi. Mada ponekad stanu u poneki stih,
al' samo kad se njima ćefne, pa ni tada ne znamo šta s tim.
A ko si ti? Kuda si išla? Na posao,možda?
Kafa u kancu, hrpa papira, tvoje pažnje konak.
Ili pak - šank, i mrcine što ti kriče na sav glas
svoje glupe istine noćima, ovako kao ja sad.
Ili si išla kod dečka? Hm, pametan tip,svestran,
ali kilav u krevetu, pa švrljaš a on pojma nema.
Možda te noćas izmasakrira, špaklom skrcka sinuse,
jer je baš krečio gajbu, crveno dekoriše zidove.
A možda ste srećni, izvini što mi prvo sine morbidno.
Možda ste pukli, ali biste ipak hteli ponovo,
pa si baš pošla na svoj prvi novi stari sudar.
A možda se samo heftate i baš vas izbole za sutra.
Možda bi baš meni bila ta, i, vidiš...ja tebi taj,
znaš ono: troje dece,kamin, raj - sve kako treba.
A možda samo blesav što večito budan dremam
i serem koješta, serem tamo gde čuda nema.
Al' čudna neman ipak mi sela na dušu večeras...
Ko si ti,šta me to muči kroz tebe? Ne znam.

Epilog:
Te noći sam usnio jedan neobičan san:
na megdan me zove crni čovek, u ruci mu mač.
Ja goloruk vičem da to nije fer, al' ode glas,
ode skupa s glavom koju mi odseče u taj čas.
Al' kako već biva u snu, nekako sam ipak živ:
glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik:
tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka
da to u ruci nije mač, nego ogromna kazaljka.