Sveti Bes
Marcelo Lyrics


Jump to: Overall Meaning ↴  Line by Line Meaning ↴

Njen duh je slobodan.
Sa drugom decom, ručicama od blata,
želi da dohvati Sunce, i zagrli, k`o brata.
Ono joj sapuce tajne o zemlji iza ogledala...
"Ako u bajku veruješ, nije se uzalud ispredela!
Duga je tvoja pruga! S’ druge strane čeka više od ćupa!
Tvoje oči su krila. Vode te svuda!
Dodirni dlanom grudi… nije to srce što kuca, ne ne...
To snovi stidljivo kuckaju spolja, da ih pustiš unutra!
Tvoji prsti su kistovi! Oboji ljude što se boje
da kroz temperament od crne tempere udahnu polen i ponovo se rode
- tad će imati pogled voden... oprosti im..
nacrtaćeš sebi osmeh opet.
Hiljade svitaca u ovoj večeri su tvoji fenjeri!
Tako je lako leteti kad dete si! Nek lebde sni,
preko zaspalih ulica! Kišna muzika noćas bira da budeš ta
sa notama rosnim u kosi...navuci kostim od tila,
I već si Plava Vila! Pogledom oživljavaš lutka!
Sledećeg sekunda, tvoj Meda ti kaže "Čekao sam te!
vodim te gde ne znaju jecaje!"
Skok visoko iznad krova - eto vas na repu zvezde,
on šapicom cepa nebo..."Kuda me vodiš, Medo?
ne vidim te, ludice...oblaka pune trepavice...
Stani! Vidim žeravice...il` to ljudima svetli lice?
Stotine, stotine ljudi... lete ka nama...
na čelu povorke - ono su tata i mama!"
...poput vetra laka, koktel smeha i plača,
korača ka njima, blistava, kakva nikad nije bila,
i sad im prašta sto su otišli... ovde je toliko lepše!
Sve je od srca i pesme! Al` odjednom, sve se trese...!
Iza planina, pomalja se ružna glava Džina...
Svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju!
Ostaju sama ...i tad u licu zlog Džina
prepoznaje lice svog strica... i na komade puca slika...!

1. strofa :
Staklići razbijene mašte zarivaju joj se u oči,
peku je, i najzad vidi isto sto i svake noći :
ogromno telo nad njom, dahtanje s mirisom rakije,
hrapavi jezik od kojeg se ježi se a svuda je!
Lepljivi znoj... i bol... i ta stvar!
Mač što seče sve čedno u njoj!
... prljavi prsti u njenim ustima...
...drhtaj u butinama...
Ona vrišti u sebi, ručicu pruža ka Medi, al` hoće li je čuti sada?
Od suza ga ne vidi jasno, a tako strašno boli je!
"Uzmi me, Medo, Medice moj, vodi me, molim te...!"
Al` nemi lutak ravnodušno gleda staklenim očima...
Srce se izgubilo ispod pliša, utonulo u ništa!
O zidove dobuju samo stričevi uzdasi i kiša...
I noć je gluva... i sve od spolja guta tišina...

Refren :
Sveti bes. Moje sve. Moja bol. Moj celi svet.
Sveti bes... i šta je greh? Posle il` pre,
po svoje vraca se.

2. strofa :
Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji,
lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran".
u pesmi pominje se samac, zamah krila i noć.
Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost.
Noć kao ova. Samac kao on.
Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj,
samo ludost, to stvarno ne može biti... ma, ne...
Prijatno pucketa kamion, on nastavlja vino piti.
U taj čas, zakuca neko. Čovek se strese.
Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme.
Premda za društvom ne čezne, ipak otvara vrata
i pred njima ugleda mladića satkanog od mraka,
Crni mantil, duga kosa, tamne oči i bes,
te oči koje mu se zabadaju ravno u svest...
On htede nesto da kaže, al` mu zafališe reči tad.
...sevnu munja, kad i mladiceva pesnica.
Još jedna. Pa još jedna. Čovek se nađe na podu.
Dok skupa sa mladićem jeza i tama ušetaše u sobu.
Čovek na sebi oseti nogu i pogled s visine,
i tada bespomoćno kriknu... "Ti, prokleti kurvin sine...!"
I to beše varnica, strela u mladićevo srce...
Ko zna zašto, on vrisnu i navali čoveka da tuče
krvnički, demonski, bez milosti, čime i gde stigne!
...čovek pljuje krv, urlici se gube ispod čizme...
Onog trena kada mu nasloni pištolj na slepoočnicu,
čovek shvati da mladić nema kočnicu... i da je kraj...
Dok kašlje sopstvene zube, pokušava da pita "zašto?"...
...al` mladić sam progovori, i beše jasno...
"Kako ti se sviđa da budes s ove strane straha?
Tebi, koji si sejao strah? Kako ti je sada?
Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mučiš,
i kadar kad ti je dosadila pa je više ne želiš u kući?
Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
Ti... ti, bedniče... ne znaš šta je posle bilo!
Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika,
takvih poput tebe, što su joj bili nada jedina
da nekako izdržava sebe, a potom i sina...
Za sitan novac - ženska toplina uz čašu jeftinog vina...
Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veći bol :
da se rodiš sa sidom! Ajde zamisli to!
Rodio sam se sa HIV-om, al` ću umreti s osmehom.
Ovo je tvoj kraj. Ti završavaš mojom osvetom."

Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
. kao što je i pištolj bio prazan, smeši se mladić u tamnom.
"Sad si samo senka, jadniče. Ništavan pred strahom.
Dželat tebi neću biti ja - već život. Zvaćeš ga kaznom!"
... i tad na svetlu blesnu igla sa šprica,
što ga lagano izvuče iz džepa mladić mračnog lica,
zari ga sebi u venu i bez žurbe istoči sok mržnje,
kapi Svetog Besa što njime oduvek struje,
sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi špric u vrat,
ubrizga svoju krv. I to beše sah-mat.
Mladić otšeta u mrak i ostaše samo uzdasi strica.





...al` noć je gluva. I sve od spolja guta tišina.

Overall Meaning

The lyrics in "Sveti Bes" describe the journey of a young girl trying to escape from the harsh reality of her life. She finds solace in her imagination, where she hears secrets about a magical world beyond the mirror. The song emphasizes the transformative power of imagination, as the girl's fingers become brushes, and she turns frightened people into works of art. The lyrics paint vivid images of how the girl sees her surroundings and the world beyond her reach. However, reality comes crashing back in as an evil genie appears, and the girl becomes aware of the darker side of life. The last verse takes us to a different story, one of an aging man living alone, drinking wine and reading Edgar Allan Poe's "The Raven." Unexpectedly, a young man appears on his doorstep, and everything spirals out of control.


The lyrics in "Sveti Bes" are a crafty work of art, filled with metaphors and images, exploring the contrast between imagination and reality. The song is a tale of two stories, intricately woven into one another, highlighting the ever-present struggle between good and evil.


Line by Line Meaning

Njen duh je slobodan.
Her spirit is free.


Sa drugom decom, ručicama od blata,
With other children, their hands covered in mud,


želi da dohvati Sunce, i zagrli, k`o brata.
she wants to reach for the Sun, and embrace it like a brother.


Ono joj sapuce tajne o zemlji iza ogledala...
It whispers secrets to her about the land beyond the mirror...


Ako u bajku veruješ, nije se uzalud ispredela!
If you believe in a fairytale, it wasn't spun in vain!


Duga je tvoja pruga! S’ druge strane čeka više od ćupa!
Your path is long! On the other side, there is more than just a pot of gold!


Tvoje oči su krila. Vode te svuda!
Your eyes are wings. They lead you everywhere!


Dodirni dlanom grudi… nije to srce što kuca, ne ne...
Touch your chest with your palm... it's not a beating heart, no no...


To snovi stidljivo kuckaju spolja, da ih pustiš unutra!
Those are dreams timidly knocking from the outside, to be let in!


Tvoji prsti su kistovi! Oboji ljude što se boje
Your fingers are brushes! Paint the people who are afraid


da kroz temperament od crne tempere udahnu polen i ponovo se rode
that through the tempera of blackness, they can breathe pollen and be reborn once again


- tad će imati pogled voden... oprosti im..
- then they will have a watery gaze... forgive them..


nacrtaćeš sebi osmeh opet.
you will draw a smile for yourself again.


Hiljade svitaca u ovoj večeri su tvoji fenjeri!
Thousands of fireflies in this evening are your lanterns!


Tako je lako leteti kad dete si! Nek lebde sni,
It's so easy to fly when you are a child! Let the dreams float,


preko zaspalih ulica! Kišna muzika noćas bira da budeš ta
over the asleep streets! The rainy music tonight chooses you to be the one


sa notama rosnim u kosi...navuci kostim od tila,
with dewy notes in your hair... put on a costume made of tulle,


I već si Plava Vila! Pogledom oživljavaš lutka!
And now you are the Blue Fairy! With your gaze, you bring the doll to life!


Sledećeg sekunda, tvoj Meda ti kaže "Čekao sam te!
The next second, your Teddy Bear says to you "I've been waiting for you!


vodim te gde ne znaju jecaje!"
I'll take you where they don't know tears!"


Skok visoko iznad krova - eto vas na repu zvezde,
Jump high above the roof - there you are, on the tail of a star,


on šapicom cepa nebo..."Kuda me vodiš, Medo?
with his paw tearing the sky... "Where are you taking me, Teddy Bear?


ne vidim te, ludice...oblaka pune trepavice...
I can't see you, silly... clouds full of eyelashes...


Stani! Vidim žeravice...il` to ljudima svetli lice?
Stop! I see embers... or is it the shining faces of people?


Stotine, stotine ljudi... lete ka nama...
Hundreds, hundreds of people... flying towards us...


na čelu povorke - ono su tata i mama!"
at the front of the procession - those are mom and dad!"


...poput vetra laka, koktel smeha i plača,
...like a gentle breeze, a cocktail of laughter and tears,


korača ka njima, blistava, kakva nikad nije bila,
she walks towards them, radiant, like she's never been before,


i sad im prašta sto su otišli... ovde je toliko lepše!
and now she forgives them for leaving... it's so much nicer here!


Sve je od srca i pesme! Al` odjednom, sve se trese...!
Everything is from the heart and song! But suddenly, everything shakes...!


Iza planina, pomalja se ružna glava Džina...
Behind the mountains, an ugly head of a Genie appears...


Svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju!
All the people around her turn into smoke and disappear!


Ostaju sama ...i tad u licu zlog Džina
She is left alone... and then she recognizes the face of her uncle in the evil Genie


prepoznaje lice svog strica... i na komade puca slika...!
she recognizes her uncle's face... and the image shatters to pieces...!


Staklići razbijene mašte zarivaju joj se u oči,
Shards of a broken imagination bury themselves in her eyes,


peku je, i najzad vidi isto sto i svake noći :
they hurt her, and finally she sees the same thing as every night:


ogromno telo nad njom, dahtanje s mirisom rakije,
a huge body over her, breathing with the scent of alcohol,


hrapavi jezik od kojeg se ježi se a svuda je!
a rough tongue that makes her shiver and it's everywhere!


Lepljivi znoj... i bol... i ta stvar!
Sticky sweat... and pain... and that thing!


Mač što seče sve čedno u njoj!
A sword that cuts through all innocence within her!


prljavi prsti u njenim ustima...
dirty fingers in her mouth...


drhtaj u butinama...
trembling in her thighs...


Ona vrišti u sebi, ručicu pruža ka Medi, al` hoće li je čuti sada?
She screams inside, reaching out her hand to Teddy Bear, but will he hear her now?


Od suza ga ne vidi jasno, a tako strašno boli je!
From tears, she can't see him clearly, and it hurts her so much!


"Uzmi me, Medo, Medice moj, vodi me, molim te...!"
"Take me, Teddy Bear, my Teddy Bear, lead me, please...!"


Al` nemi lutak ravnodušno gleda staklenim očima...
But the silent doll looks at her indifferently with glassy eyes...


Srce se izgubilo ispod pliša, utonulo u ništa!
Her heart got lost beneath the plush, sank into nothingness!


O zidove dobuju samo stričevi uzdasi i kiša...
Only her uncle's sighs and the rain pound against the walls...


I noć je gluva... i sve od spolja guta tišina...
And the night is deaf... and silence consumes everything from the outside...


Sveti bes. Moje sve. Moja bol. Moj celi svet.
Sacred anger. My everything. My pain. My whole world.


Sveti bes... i šta je greh? Posle il` pre, po svoje vraca se.
Sacred anger... and what is sin? It returns in its own time, before or after.


Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji,
He is fifty years old. While a storm rages outside, he sits in a armchair,


lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran".
reading a book, now he's on the poem - "The Raven".


u pesmi pominje se samac, zamah krila i noć.
the poem mentions a loner, a wing's flap, and the night.


Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost.
An ominous bird that is the loner's only guest.


Noć kao ova. Samac kao on.
A night like this one. A loner like him.


Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj,
But, the raven...the raven is only in that poem,


samo ludost, to stvarno ne može biti... ma, ne...
just madness, that can't really be... oh no...


Prijatno pucketa kamion, on nastavlja vino piti.
A truck crackles pleasantly, he continues to drink wine.


U taj čas, zakuca neko. Čovek se strese.
At that moment, someone knocks. The man shivers.


Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme.
The fog brought someone to him, like the raven from the poem.


Premda za društvom ne čezne, ipak otvara vrata
Although he doesn't long for company, he still opens the door


i pred njima ugleda mladića satkanog od mraka,
and before him, he sees a young man made of darkness,


Crni mantil, duga kosa, tamne oči i bes,
Black coat, long hair, dark eyes and anger,


te oči koje mu se zabadaju ravno u svest...
those eyes that pierce directly into his consciousness...


On htede nesto da kaže, al` mu zafališe reči tad.
He wanted to say something, but the words failed him then.


...sevnu munja, kad i mladiceva pesnica.
...a lightning bolt flashed, as did the young man's fist.


Još jedna. Pa još jedna. Čovek se nađe na podu.
One more. Then one more. The man finds himself on the floor.


Dok skupa sa mladićem jeza i tama ušetaše u sobu.
As fear and darkness entered the room along with the young man.


Čovek na sebi oseti nogu i pogled s visine,
The man feels a foot and a gaze from above on himself,


i tada bespomoćno kriknu... "Ti, prokleti kurvin sine...!"
and then he screams helplessly... "You, damned bastard...!"


I to beše varnica, strela u mladićevo srce...
And that was the spark, the arrow into the young man's heart...


Ko zna zašto, on vrisnu i navali čoveka da tuče
Who knows why, he screams and rushes to beat the man


krvnički, demonski, bez milosti, čime i gde stigne!
viciously, demonically, mercilessly, wherever and however he can!


...čovek pljuje krv, urlici se gube ispod čizme...
...the man spits blood, screams get lost under his boot...


Onog trena kada mu nasloni pištolj na slepoočnicu,
The moment he puts a gun to his temple,


čovek shvati da mladić nema kočnicu... i da je kraj...
the man realizes that the young man has no brakes... and it's the end...


Dok kašlje sopstvene zube, pokušava da pita "zašto?"...
While coughing up his own teeth, he tries to ask "why?"...


...al` mladić sam progovori, i beše jasno...
...but the young man speaks for himself, and it became clear...


"Kako ti se sviđa da budes s ove strane straha?
"How do you like being on this side of fear?


Tebi, koji si sejao strah? Kako ti je sada?
To you, who sowed fear? How are you now?


Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mučiš,
Is the movie spinning in your head? All the scenes when you tortured her,


i kadar kad ti je dosadila pa je više ne želiš u kući?
and the shot when she got fed up and no longer wanted you in the house?


Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
The image of herself on the street, while the broken sky was pouring down?


Ti... ti, bedniče... ne znaš šta je posle bilo!
You... you, wretch... you don't know what happened after that!


Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika,
I am not a bastard! I am the son of hundreds of wretches,


takvih poput tebe, što su joj bili nada jedina
like you, who were her only hope


da nekako izdržava sebe, a potom i sina...
to somehow support herself, and then her son...


Za sitan novac - ženska toplina uz čašu jeftinog vina...
For some change - a woman's warmth with a glass of cheap wine...


Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veći bol :
In the end, she was killed by AIDS. But there is a greater pain :


da se rodiš sa sidom! Ajde zamisli to!
to be born with AIDS! Just imagine that!


Rodio sam se sa HIV-om, al` ću umreti s osmehom.
I was born with HIV, but I will die with a smile.


Ovo je tvoj kraj. Ti završavaš mojom osvetom."
This is your end. You finish with my revenge."


Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
Muffled "click", silence, then a scream into emptiness


kao što je i pištolj bio prazan, smeši se mladić u tamnom.
just like the gun was empty, the young man smiles in darkness.


"Sad si samo senka, jadniče. Ništavan pred strahom.
"Now you're just a shadow, wretch. Insignificant in the face of fear.


Dželat tebi neću biti ja - već život. Zvaćeš ga kaznom!"
I won't be the executioner to you - life will. You will call it punishment!"


... i tad na svetlu blesnu igla sa šprica,
...and then, a needle with a syringe flashes in the light,


što ga lagano izvuče iz džepa mladić mračnog lica,
gently pulled out of the pocket by the young man with a dark face,


zari ga sebi u venu i bez žurbe istoči sok mržnje,
he sticks it into his vein and slowly injects the juice of hatred,


kapi Svetog Besa što njime oduvek struje,
drops of Sacred Anger that have always flowed through him,


sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi špric u vrat,
he smiles eerily, flashes outside, and he injects himself in the neck,


ubrizga svoju krv. I to beše sah-mat.
injects his own blood. And that was checkmate.


Mladić otšeta u mrak i ostaše samo uzdasi strica.
The young man walks away into the darkness, and only the sighs of the uncle remain.


...al` noć je gluva. I sve od spolja guta tišina.
...but the night is deaf. And silence devours everything from the outside.




Contributed by Violet S. Suggest a correction in the comments below.
To comment on or correct specific content, highlight it

Genre not found
Artist not found
Album not found
Song not found
Most interesting comments from YouTube:

@999Woltaire666

Gavran – Edgar Alan Po (ako je koga interesovala pjesma "Gavran" koja se u pominje u pjesmi "Sveti bes")

Jednom u čas tužan noćni, dok razmišljah, duh nemoćni,
nad knjigama koje drevnu nauku u sebe skriše,
bejah skoro u san pao, a neko je na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše.
„Posetilac neki – šanuh – kucnuo što može tiše,
samo to i ništa više.“

Ah, sećam se toga jasno, beše zimnje veče kasno;
svaki tinjav odsev žara utvare po podu piše.
De čekajuć, srce snažim u knjigama zalud tražim
za Lenorom bol da blažim. Ime koje podariše
njoj anđeli, divna draga kojoj ime podariše
anđeli, nje nema više.

I šum svilen, šumor tmurni, šum zavesa tih purpurnih,
neslućenom, čudnom strepnjom obuzima sve me više;
da umirim srce rekoh: „To zacelo sad je neko
na pragu se mome steko, kucnuvši što može tiše,
posetilac neki pozni, zakuca što može tiše
na vrata i ništa više.“

Najednom mi strepnja minu i zureći u tamninu:
„Gosparu il gospo – kazah – ne ljutite vi se više,
bejah skoro u san pao, neko od vas na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše,
da i ne čuh“… Tad mi ruke vrata širom otvoriše -
samo mrak i ništa više.

I dok pogled tamom bludi, bojazan mi puni grudi,
slušajući, sanjajući, snovi mi se teški sniše,
i zagledan u tišinu, samohranu pustu tminu,
„O Lenora“ reč jedinu, izgovorih tiho, tiše,
„O Lenora“ odjek vrati što mi usta prozboriše,
samo to i ništa više.

Vratih se u sobu svoju a duša u nespokoju.
I uskoro nešto jači udarci se ponoviše.
„Na prozoru, u kapcima, mora biti nekog ima,
miruj srce, da u njima vidim kakvu tajnu skriše,
miruj srce da uvidim kakvu tajnu oni skriše,
vetar samo, ništa više!

I otvorih kapke tada, kad ulete iznenada
lepršajuć gordi Gavran iz dana što srećni biše,
gospodski ga izgled krasi, pozdravom se ne oglasi,
niti zasta, nit se skrasi, dok mu krila se ne sviše
povrh vrata, na Paladin kip mu krila se ne sviše,
slete, stade, ništa više.

Videć pticu ebonosnu, osmeh tužno srce kosnu,
zbog važnog i strogog sklada kojim lik joj sav odiše.
„Mada ćube čerupane – rekoh – plašljiv nisi, vrane,
što sablasan traješ dane sred žalova noći, kiše -
kaži kakvim imenom te sile pakle okrstiše?“
Reče Gavran: „Nikad više.“

Začudih se vesma tome, odgovoru prejasnome,
mada smislom reči ove meni malo jasno biše:
al priznajem, nema zbora, ne čuh takvog odgovora,
i ne videh takva stvora crnih krila što se sviše,
zver il ticu čija krila na Paladin kip se sviše,
s’ tim imenom „Nikad više.“

No Gavranu s’ kipa bela ta reč beše mudrost cela,
reč jedina s’ kojom mu se misao i duša sliše.
Nit rečju tom zbor mu presta, nit pomače on se s’ mesta
a u meni sumnje nesta: „Svi me znanci ostaviše,
odleteše i on ko i Nade što me ostaviše.“
Reče Gavran: „Nikad više.“

Čuvši, duhom sav uzbuđen, taj odgovor brz, rasuđen,
„Stvarno – kazah – to što zbori, reč jedinu nikad više,
valjda reče njegov gazda, zlom sudbinom gonjen vazda,
dok sve misli koje sazda u jedan se pripev sliše,
tužbalicu mrtvih nada i dana što srećni biše,
tužni pripev: „Nikad više.“

Ali Gavran, stvor stameni, tužnu maštu bodri meni,
naslonjaču ja približih vratima što mogah bliže,
i glave na plišu sjajne, mnih znamenje tako tajno
u govoru svom nejahno nosi tica ta što stiže,
šta sablasna i odvratna, stara tica koja stiže,
misli, grakćuć: „Nikad više.“

Sedeć, slutnjom srce morih, i ni reči ne prozborih
tici čije plamne oči do srca me prostreliše:
i u misli zanesena, meni klonu glava snena
sa uzglavlja tog svilena gde svetiljke odsjaj sliše,
prileć neće nikad više!

A vazduh sve gušci biva, kao miris da razliva
kadionik kojim anđo kadi sobu tiho, tiše
„Nesrećniče – viknuh tada – božija milost to je rada
da ti dušu spase jada, uspomenu da ti zbriše:
pij napitak sladak da se na Lenoru spomen zbriše.“
Reče Gavran: „Nikad više.“

„Proroče il stvore vražiji, đavole il tico, kaži,
zaklinjem te nebom sklonim i Gospodom ponajviše,
dal’ ću dušu namučenu priljubiti u Edenu
uz devojku ozarenu koju svi mi snovi sniše,
uz Lenoru kojoj ime serafimi podariše?“
Reče Gavran: „Nikad više.“

„Sad umukni, kleta tico, – skočih, viknuh – zlosutnico,
u paklenu noć se vrati, u oluj i nedra kiše!
S’ tamom crno perje spoji, beleg laži gnusnih tvojih,
samoćom me udostoji, vrh vrata ne sedi više;
izgled i kljun tvoj ukloni što mi srce ojadiše.“
Reče Gavran: „Nikad više.“

I Gavran, stvorenje žalno, sedi stalno, sedi stalno,
krila mu se oko bledog Paladinog kipa sviše,
oči su mu zlokob prava, ko zloduha koji spava,
svetiljka ga obasjava i sen mu po podu piše:
duša mi se od te senke što se njišuć podom piše
spasti neće – nikad više!



@elviramusic7955

Njen duh je slobodan
Sa drugom decom, ručicama od blata
želi da dohvati Sunce, i zagrli, k`o brata
Ono joj sapuce tajne o zemlji iza ogledala...
"Ako u bajku veruješ, nije se uzalud ispredela!
Duga je tvoja pruga! S’ druge strane čeka više od ćupa!
Tvoje oči su krila. Vode te svuda!
Dodirni dlanom grudi… nije to srce što kuca, ne ne...
To snovi stidljivo kuckaju spolja, da ih pustiš unutra!
Tvoji prsti su kistovi! Oboji ljude što se boje
Da kroz temperament od crne tempere udahnu polen i ponovo se rode
- tad će imati pogled voden... oprosti im..
Nacrtaćeš sebi osmeh opet
Hiljade svitaca u ovoj večeri su tvoji fenjeri!
Tako je lako leteti kad dete si! Nek lebde sni
Preko zaspalih ulica! Kišna muzika noćas bira da budeš ta
Sa notama rosnim u kosi...navuci kostim od tila
I već si Plava Vila! Pogledom oživljavaš lutka!
Sledećeg sekunda, tvoj Meda ti kaže "Čekao sam te!
Vodim te gde ne znaju jecaje!"
Skok visoko iznad krova - eto vas na repu zvezde
On šapicom cepa nebo..."Kuda me vodiš, Medo?
Ne vidim te, ludice...oblaka pune trepavice...
Stani! Vidim žeravice...il` to ljudima svetli lice?
Stotine, stotine ljudi... lete ka nama...
Na čelu povorke - ono su tata i mama!"
...poput vetra laka, koktel smeha i plača
Korača ka njima, blistava, kakva nikad nije bila
I sad im prašta sto su otišli... ovde je toliko lepše!
Sve je od srca i pesme! Al` odjednom, sve se trese...!
Iza planina, pomalja se ružna glava Džina...
Svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju!
Ostaju sama ...i tad u licu zlog Džina
Prepoznaje lice svog strica... i na komade puca slika...!

1. strofa :
Staklići razbijene mašte zarivaju joj se u oči
Peku je, i najzad vidi isto sto i svake noći :
Ogromno telo nad njom, dahtanje s mirisom rakije
Hrapavi jezik od kojeg se ježi se a svuda je!
Lepljivi znoj... i bol... i ta stvar!
Mač što seče sve čedno u njoj!
... prljavi prsti u njenim ustima...
...drhtaj u butinama...
Ona vrišti u sebi, ručicu pruža ka Medi, al` hoće li je čuti sada?
Od suza ga ne vidi jasno, a tako strašno boli je!
"Uzmi me, Medo, Medice moj, vodi me, molim te...!"
Al` nemi lutak ravnodušno gleda staklenim očima...
Srce se izgubilo ispod pliša, utonulo u ništa!
O zidove dobuju samo stričevi uzdasi i kiša...
I noć je gluva... i sve od spolja guta tišina...

Refren :
Sveti bes. Moje sve. Moja bol. Moj celi svet
Sveti bes... i šta je greh? Posle il` pre
Po svoje vraca se

2. strofa :
Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji
Lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran"
U pesmi pominje se samac, zamah krila i noć
Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost
Noć kao ova. Samac kao on
Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj
Samo ludost, to stvarno ne može biti... ma, ne...
Prijatno pucketa kamion, on nastavlja vino piti
U taj čas, zakuca neko. Čovek se strese
Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme
Premda za društvom ne čezne, ipak otvara vrata
I pred njima ugleda mladića satkanog od mraka
Crni mantil, duga kosa, tamne oči i bes
Te oči koje mu se zabadaju ravno u svest...
On htede nesto da kaže, al` mu zafališe reči tad
...sevnu munja, kad i mladiceva pesnica
Još jedna. Pa još jedna. Čovek se nađe na podu
Dok skupa sa mladićem jeza i tama ušetaše u sobu
Čovek na sebi oseti nogu i pogled s visine
I tada bespomoćno kriknu... "Ti, prokleti kurvin sine...!"
I to beše varnica, strela u mladićevo srce...
Ko zna zašto, on vrisnu i navali čoveka da tuče
Krvnički, demonski, bez milosti, čime i gde stigne!
...čovek pljuje krv, urlici se gube ispod čizme...
Onog trena kada mu nasloni pištolj na slepoočnicu
čovek shvati da mladić nema kočnicu... i da je kraj...
Dok kašlje sopstvene zube, pokušava da pita "zašto?"...
...al` mladić sam progovori, i beše jasno...
"Kako ti se sviđa da budes s ove strane straha?
Tebi, koji si sejao strah? Kako ti je sada?
Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mučiš
I kadar kad ti je dosadila pa je više ne želiš u kući?
Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
Ti... ti, bedniče... ne znaš šta je posle bilo!
Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika
Takvih poput tebe, što su joj bili nada jedina
Da nekako izdržava sebe, a potom i sina...
Za sitan novac - ženska toplina uz čašu jeftinog vina...
Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veći bol :
Da se rodiš sa sidom! Ajde zamisli to!
Rodio sam se sa HIV-om, al` ću umreti s osmehom
Ovo je tvoj kraj. Ti završavaš mojom osvetom."

Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
. kao što je i pištolj bio prazan, smeši se mladić u tamnom
"Sad si samo senka, jadniče. Ništavan pred strahom
Dželat tebi neću biti ja - već život. Zvaćeš ga kaznom!"
... i tad na svetlu blesnu igla sa šprica
što ga lagano izvuče iz džepa mladić mračnog lica
Zari ga sebi u venu i bez žurbe istoči sok mržnje
Kapi Svetog Besa što njime oduvek struje
Sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi špric u vrat
Ubrizga svoju krv. I to beše sah-mat
Mladić otšeta u mrak i ostaše samo uzdasi strica

...al` noć je gluva. I sve od spolja guta tišina



All comments from YouTube:

@adnanFCBarcelona

Subscribe to my channel guys it will help me out a lot

@cevrljak3371

danddvlogs Why do you post this video you dont have any conection with this song so ?

@Akcija1930

pa neko je morao da postavi kad vec Marchelo nije, a i nije prvi put da neko stavlja pesme drugih muzičara..

@vi3ruSak

Ok

@otpannie8744

@Пензионисани маппер mislim da je pitao zato sto je lik stranac i u komentare pise na engleskom a srpsku pjesmu postavio

@Sandra-xg3dz

Vec 10 ta godina :D

1 More Replies...

@vericarepajic4403

Imam 54 godine ovu pesmu sam slučajno čula na radiju pre pet godina i strašno me je uzemirila. Nije to vrsta muzike koju ja slušam ali ako pet godina nisam uspela da je zaboravim znači da je prenela poruku... a to je odlika umetnosti. Zamislite samo uveče dok šetate gradom, gledate osvetljene prozore nečijih tudjih života... svaki, pa možda sto hiljaditi ( i to je previše) krije ovakvu ili sličnu priču. To je nešto što se jednostavno dešava i to svakodnevno. Marčelo je genije koji nam je dao priču o kojoj ne možeš prestati da razmišljaš. Nikada neće imati preglede kakve je zaslužio jer ljudima je lakše da beže od teških tema... lakše nam je da slušamo ono... skupe vile apartmani, ja patim, on pati... itd. Razmislite svi... pogotovo mladji.

@semirdreco7607

Vidi se da ste inteligentna i neogranicena osoba..zanima me samo koju vrstu muzike najvise slusate?😊

@dancimic

Bravo Verice....svaka pohvala vama zenama u najboljim godinama 😉...ako je to istina onda stvarno nemam vise sta za rec...

@kanalkanalski8149

svaka cast za komentar!

More Comments

More Versions