Read Full Bio ↴Rani Mraz was formed in 1978 by former Žetva member Đorđe Balašević and
Verica Todorović.
During 1978 the band recorded a number of hit singles and sold a great number of records. Balašević's emotional lyrics and simple melodies with pop music elements saw major success.
Former Suncokret members Bora Đorđević and Biljana Krstić soon joined the band, becoming the members of the most famous, but short lasting Rani Mraz lineup.
The band soon recorded Računajte na nas, which praised People's Liberation War from a slightly different perspective than habitual socialist realism, and soon became an anthem of Yugoslav youth.
During the summer of 1978, Rani Mraz held numerous concerts in Dom omladine in Belgrade. Balašević entertained the audience with his humouristic stories and Đorđević performed his songs Lutka sa naslovne strane, Mirno spavaj, Zvezda potkrovlja i suterena and others.
After recording a single with songs Oprosti mi, Katrin and Život je more Bora Đorđević left the band.
He soon formed hard rock band Riblja Čorba, which eventually became one of the top acts of the former Yugoslav rock scene.
Soon Verica Todorović left the band.
In 1979 Rani Mraz released their debut album Mojoj mami ... umesto maturske slike u izlogu ("To my Mother instead of Prom Photo in the Shop-Window").
Album was produced by Josip Boček who also played the guitar. Songs were played by studio musicians: Bojan Hreljac (bass guitar), Vladimir Furduj (drums), Sloba Marković (keyboard) and Mića Marković (saxophone). Album featured hits Sve je dobro, kad se dobro svrši, Mnogo mi znači to, Neki novi klinci and Drago mi je zbog mog starog.
During the summer Đorđe Balašević and Biljana Krstić, with band Neoplanti, held numerous concerts across Yugoslavia. This was the time when Balašević started performing his well-known humorous monologues.
Poets Mika Antić and Pero Zubac made guest appearances on some of Rani Mraz concerts. On the Split music festival Balašević won first place with a song Panonski mornar. In September Rani Mraz held eight sold out concerts in Dom sindikata.
In 1980 Balašević released Odlazi cirkus ("The circus is leaving"), the second and the last album under the name Rani Mraz.
Album featured hits Priča o Vasi Ladačkom, Mirka, Menuet.
In 1982 Balašević released Pub ("Jack"), album with which he started his official solo career
Menuet
Rani mraz Lyrics
Jump to: Overall Meaning ↴ Line by Line Meaning ↴
Jednoga jutra na kraju leta.
U šest i deset je kretao voz
S nekog perona na kraju sveta
Mene je čekao taj voz...
Kraj mojih nogu je spavao pas,
Rekoh mu tiho, "Hej, beži odatle".
Na kom su cvetale bele muškatle.
Pomislih, to je, možda, taj dom.
Nije me čula,
Mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke.
Snila je dane,
Mirne i nežne,
K'o crno - bele klavirske tipke.
A u životu, sama na svetu,
U menuetu tražila spas.
Siđoh pred kuću, na prašnjavi put,
K'o neki lopov, polako i tiho.
Ja nisam bio taj vitez za nju,
Mada mi govore da sam Don Kihot,
Al' to je sasvim druga stvar.
Bila je zvezda, bila je pesma,
Svaki dan druga, a večito ista.
Snila je dobra stara vremena,
I svog Šopena i Baha i Lista.
Možda će sama, u grubom svetu,
U menuetu naći svoj mir.
Od tad je prošao vek ili dva,
Javi se retko ponekom kartom.
I ko zna gde je, ne zelim da zna,
Koliko čeznem za dalekim martom,
Kad sam je sreo prvi put.
Bila je zvezda, bila je pesma,
Svaki dan druga, a večito ista.
Snila je dobra stara vremena,
I svog Šopena i Baha i Lista.
A u životu, sama na svetu,
U menuetu tražila spas.
Još uvek lutam, gde je kraj puta?
Pamte me mnoge provincijske pruge.
Kriju me mračne, jeftine krčme,
Noći su, ponekad, guste i duge.
Nestajem tada u nekom svom svetu,
I menuetu, u menuetu...
"Menuet" by Rani mraz is a nostalgic song telling a story about a lost love and how the memories of it bring comfort to the singer's lonely life. The lyrics describe the setting of the story, where the clock strikes 5 and 15 in the morning, and the singer waits for a train. There is a dog sleeping at his feet, and he tries to shoo it away before he goes outside to wait for the train. He sees beautiful white musk flowers and thinks that maybe this is where he belongs. The scene shifts to the woman the singer misses, who is dreaming of days past, with fans, candles, and lace. She is searching for salvation in the Minuet dance and in her love of classical music. The singer then reflects on how he is not the knight in shining armor for her, even though people tell him he is like Don Quixote. She is a star, a song, and she dreams of bygone times, She loves Chopin, Bach, and Liszt. The song ends with the singer contemplating his wandering life and the Minuet dance, which brings him comfort.
Line by Line Meaning
U pet i petnest je zvonio sat,
At 5:15 the clock rang,
Jednoga jutra na kraju leta.
One morning at the end of summer.
U šest i deset je kretao voz
At 6:10 the train departed
S nekog perona na kraju sveta
From a platform at the end of the world.
Mene je čekao taj voz...
That train was waiting for me...
Kraj mojih nogu je spavao pas,
A dog was sleeping at my feet,
Rekoh mu tiho, "Hej, beži odatle".
I whispered, "Hey, go away from here."
Otvorih vrata, izađoh na trem
I opened the door, stepped out onto the porch
Na kom su cvetale bele muškatle.
Where white musk flowers were blooming.
Pomislih, to je, možda, taj dom.
I thought, maybe this is the home I was looking for.
Nije me čula,
She didn't hear me,
Mirno je snila
She was dreaming peacefully
Svoje lepeze i sveće i čipke.
Of her fans, candles, and lace.
Snila je dane,
She dreamed of days,
Mirne i nežne,
Quiet and gentle,
K'o crno - bele klavirske tipke.
Like black and white piano keys.
A u životu, sama na svetu,
In life, alone in the world,
U menuetu tražila spas.
She sought solace in the minuet dance.
Siđoh pred kuću, na prašnjavi put,
I arrived in front of her house, on a dusty road.
K'o neki lopov, polako i tiho.
Quietly, like a thief.
Ja nisam bio taj vitez za nju,
I wasn't the knight she was looking for,
Mada mi govore da sam Don Kihot,
Even though people tell me I'm Don Quixote,
Al' to je sasvim druga stvar.
But that's a completely different story.
Bila je zvezda, bila je pesma,
She was a star, she was a song,
Svaki dan druga, a večito ista.
Different every day, yet always the same.
Snila je dobra stara vremena,
She dreamed of the good old times,
I svog Šopena i Baha i Lista.
And of her Chopin, Bach, and Liszt.
Možda će sama, u grubom svetu,
Maybe she'll find peace alone in the harsh world,
U menuetu naći svoj mir.
In the minuet dance.
Od tad je prošao vek ili dva,
A century or two has passed since then,
Javi se retko ponekom kartom.
She rarely contacts anyone by mail.
I ko zna gde je, ne zelim da zna,
And who knows where she is, I don't want to know,
Koliko čeznem za dalekim martom,
How much I long for a faraway land,
Kad sam je sreo prvi put.
When I first met her.
Još uvek lutam, gde je kraj puta?
I'm still wandering, where is the end of the road?
Pamte me mnoge provincijske pruge.
Many provincial railroads remember me.
Kriju me mračne, jeftine krčme,
Dark, cheap taverns hide me,
Noći su, ponekad, guste i duge.
Sometimes the nights are thick and long.
Nestajem tada u nekom svom svetu,
I disappear into my own world then,
I menuetu, u menuetu...
And in the minuet dance...
Contributed by Brody E. Suggest a correction in the comments below.
@anelaimasa1839
U pet i petnaest je zvonio sat
Jednoga jutra na kraju leta
U šest i deset je kretao voz
S nekog perona na kraju sveta
Mene je čekao taj voz...
Kraj mojih nogu je spavao pas
Rekoh mu tiho, "Hej, beži odatle".
Otvorih vrata, izađoh na trem
Na kom su cvetale bele muškatle
Pomislih, to je, možda, taj dom.
Nije me čula, mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke
Snila je dane, mirne i nežne
K'o crno - bele klavirske tipke
A u životu, sama na svetu
U menuetu tražila spas.
Siđoh pred kuću, na prašnjavi put
K'o neki lopov, polako i tiho
Ja nisam bio taj vitez za nju
Mada mi govore da sam Don Kihot
Al' to je sasvim druga stvar.
Bila je zvezda, bila je pesma
Svaki dan druga, a večito ista
Snila je dobra stara vremena
I svog Šopena i Baha i Lista
MOŽDA ĆE SAMA, U GRUBOM SVETU
U MENUETU NAĆI SVOJ MIR.
Od tad je prošao vek ili dva
Javi se retko ponekom kartom
I ko zna gde je, ne želim da zna
Koliko ćeznem za dalekim martom
Kad sam je sreo prvi put.
Bila je zvezda, bila je pesma
Svaki dan druga, a večito ista
Snila je dobra stara vremena
I svog Chopina i Bacha i Liszta.
A u životu, sama na svetu
U menuetu tražila spas.
Još uvek lutam, gde je kraj puta?
Pamte me mnoge provincijske pruge
Kriju me mračne, jeftine krćme
Noći su, ponekad, puste i duge...
Nestajem tada u nekom svom svetu
I menuetu, i menuetu
@stefanpetrovic3013
Tvoja muzika sa starog kevinog kasetofona je jedno od mojih prvih secanja,medju ostalim i ova pesma.
Uvek si bio deo muzickog repertoara,i u sreci i u tuzi.
Prerano si nas ostavio Djole.
Ne bih da silim neki dugacak tekst,jer reci mi jednostavno ne idu kao tebi.
Hvala ti sto si mi ulepsao zivot,detinjstvo,prve i kasnije,velike i male ljubavi.
Pocivaj u miru Djole,videcemo se u tom drugom gradu,na drugoj predstavi i u drugom cirkusu..
@udzbenicizaskolu1293
Zbogom pesnice-darovao si svetlost i lepotu nasim godinama. Plovis u beskraju secanja.
@vojislavninkov9002
Predivna pesma koju je retko izvodio uživo na koncertima💔😢😭🙏✨✨✨✨✨🌟💫⭐️🕊
@toske73
У пет и петнест је звонио сат, једнога јутра на крају лета.
У шест и десет је кретао воз с неког перона на крају света
мене је чекао тај воз...
Kрај мојих ногу је спавао пас, рекох му тихо, "Хеј, бежи одатле".
Отворих врата, изађох на трем на ком су цветале беле мушкатле.
Помислих, то је, мозда, тај дом. ❤
@mileking74
E moj Balaševiću, ja sa uskoro 46 godina u tebi tražim spas. Odavno sam digao ruke od Baha, Šopena i Lista. Imao sam šest godina kad si ovo napisao, kao da si me znao.
@Mladen_Hadzija
A on je tada imao 27 godina. Da čovek ne poveruje kakvo delo u 27. godini. Veliki je naš Đompara.
@themomentofpeace1
@@Mladen_Hadzija: @Milenko Jekic .. ja ... eto imala sam 1 godinu.... a on je napisao moju autobiogravsku ... sta bi...kako ... i prema cemu bi se moj zivot razvijao da nisu bile reci mog jedinog neponovljivog Balasevica
@supermediatv2636
Nedaj se brate!
@slavicamilanova5150
A moja mama je tada bila u skroz nekoj drugok vezi, i nije znala da ce tri godine posle ove da se uda za covjeka koga je svaki dan 15 godina pozdravljala u prolazu...i izrodi iz ljubavi dvoje djece... Sve generacije zive Balasa. 💗
@gorangoran6335
Predivno! ❤❤❤Jedan, jedini i neponovljivi. Živjet ćeš zauvijek u svojim pjesmama.