Volim te još
Valentino Lyrics


Jump to: Overall Meaning ↴  Line by Line Meaning ↴

Noćima ja proklinjem telefon što me ne budi
Danima ja mrzim zvono što ne zvoni
Sanjam te na vratima, koferi u rukama
Graciozan hod, ulaziš sa riječima

Volim te još
Kao prije, mislim na nas
Kao prije, volim te još
Kao prije, mislim na nas

Gadne riječi si, po prvi put, govorila
Iscijepala slike, poklone i moja pisma
I prije si umjela da nestaneš na dva, tri dana
Vraćala si se s kajanjem na usnama

Volim te još
Kao prije, mislim na nas
Kao prije, volim te još
Kao prije, mislim na nas
(Yeah, yeah!)

Telefon je pozvonio, rodila se nova nada
Korak - dva i ja sam tu, reci, dušo, šta ti treba?
Čuj, stari, noćas odlazim iz ovog grada
Ne vjeruj u mene jer više nikad nećeš čuti

Volim te još
Kao prije, mislim na nas




Kao prije, volim te još
Kao prije, mislim na nas

Overall Meaning

The lyrics to Valentino's song "Volim te još" (I Still Love You) speak of the complicated nature of a relationship and the challenges that come with it. The singer of the song is struggling with his feelings for someone who has hurt him in the past, and he is torn between his love for them and the pain they have caused him.


The opening lines describe the singer's frustration with his phone, which fails to wake him up at night or ring during the day. This can be interpreted as a metaphor for the communication breakdown in the relationship – the singer feels ignored and abandoned by the person he loves. He dreams of the day when they will return to him, bags in hand, and walk gracefully through the door with sweet words.


However, the singer acknowledges that the relationship is far from perfect. In a moment of anger, the person he loves has said hurtful things and destroyed his memorabilia. Moreover, there have been times in the past when they disappeared for a few days and came back with apologies. Despite all this, the singer admits that he still loves them, thinks of them often, and hopes for their return.


Overall, "Volim te još" is a poignant portrayal of the complexities of love and the pain and joy it can bring.


Line by Line Meaning

Noćima ja proklinjem telefon što me ne budi
I curse the phone all night for not waking me


Danima ja mrzim zvono što ne zvoni
I hate the silent ring for not calling


Sanjam te na vratima, koferi u rukama
I dream of you at the door, with suitcases in your hands


Graciozan hod, ulaziš sa riječima
You enter gracefully with your words


Volim te još
I still love you


Kao prije, mislim na nas
Like before, I think of us


Kao prije, volim te još
Like before, I still love you


Kao prije, mislim na nas
Like before, I think of us


Gadne riječi si, po prvi put, govorila
You spoke nasty words for the first time


Iscijepala slike, poklone i moja pisma
You tore up pictures, presents, and my letters


I prije si umjela da nestaneš na dva, tri dana
You used to disappear for two or three days before


Vraćala si se s kajanjem na usnama
You came back with regret on your lips


Telefon je pozvonio, rodila se nova nada
The phone rang, a new hope was born


Korak - dva i ja sam tu, reci, dušo, šta ti treba?
One or two steps and I'm here, tell me, sweetheart, what do you need?


Čuj, stari, noćas odlazim iz ovog grada
Listen, man, tonight I'm leaving this town


Ne vjeruj u mene jer više nikad nećeš čuti
Don't believe in me because you'll never hear from me again




Writer(s): Zijo Rizvanbegovic

Contributed by James R. Suggest a correction in the comments below.
To comment on or correct specific content, highlight it

Genre not found
Artist not found
Album not found
Song not found
Most interesting comments from YouTube:

@HiFiCentarOfficiall

No.1 је деби албум сарајевске групе Валентино.

Након повратка из Лондона, гитариста Зијо Ризванбеговић, 1982. године снима прве демо снимке, а за песме „Рандеву” и „Воштане фигуре” на ТВ Сарајево и видео-спотове. Песма „Волим те још” се издвојила као највећи хит са албума. Поп-рок песма са израженим диско семпловима, критика и публика оцењују као најбољу икада уснимљену од стране групе. Деоницу женског вокала у поменутој песми је отпевала Амила Сулејмановић, која ће пар година касније објавити два соло албума и певати пратеће вокале за Бијело дугме. На албуму су гостовали и Милић Вукашиновић (удараљке и пратећи вокали), Никша Братош (саксофон), као и фронтмен Гино банане, Срђан Јевђић и Младен Павичић Пава, који ће касније постићи велики успех са Плавим оркестром. У песми „Пази на ритам” соло гитару је свирао Горан Бреговић. Са албума се издваја и песма „Рандеву” коју је публика прихватила преименовано као „Чаробан, млад, романтичан”, по уводним речима рефрена, као и балада „Забораљви мој број”.

Албум је наишао на позитивне реакције код публике, што ће им обезбедити одличан одзив на концертима широм Југославије. Као предгрупа Бијелог дугмета су наступали на концертима по Босни, док су у београдском Дому синдиката отворили концерт за Бајагу и инструкторе.


Валентино:

Зијо Ризванбеговић (гитара)
Суад Јакирлић (вокал)
Емир Чолаковић (бас)
Дубравко Смолчић (бубњеви)
Игор Тајемница (клавијатуре)



@markovucic

Nakon povratka iz Londona, gitarista Zijo Risavanbegović, 1982. godine snima prve demo snimke, za pesme, "Randevu" i "Voštane figure" na TV Sarajevo i vidoe-spotove. Pesma "Volim te još" se izdvojila kao najveći hit sa albuma. Pop-rok pesma sa izraženim disko-semplovima, kritika i publika ocenjuju kao najbolju ikada snimljenu od strane grupe. Deonicu ženskog vokala u pomenutoj pesmi je otpevala Amila Sulejmanović, koja će par godina kasnije objaviti dva solo-albuma i pevati prateće vokale za Bijelo dugme. Na albumu su gostovali i Milić Vukašinović (udaraljke i prateći vokali), Nikša Bartoš (saksofon), kao i frontmen Gino Banane, Srđan Jevđić i Mladen Pavičić - Pava, koji će kasnije postići veliki uspeh sa Plavim orkestrom. U pesmi "Pazi na ritam", solo gitaru je svirao Goran Bregović. Sa albuma se izdvaja pesma "Randevu" koju je publika prihvatila preimenovano kao "Čaroban, mlad, romantičan", po uvodnim rečima refrena, kao i balada "Zaboravi moj broj":

Valentino:
Zijo Risanbegović (gitara)
Suad Jakirlić (vokal)
Emir Čolaković (bas)
Dubravko Smolčić (bubnjevi)
Igor Tajemnica (klavijatura)

ČITAJ JUGOSLAVIJO!



@HiFiCentarOfficiall

Групу Валентино је 1982. године основао гитариста Зијо Ризванбеговић, који је и комплетан аутор. Музичаре је прикупљао постепено, док је за певачем трагао годину дана, да би се након огласа у листу „Ослобођење” групи прикључио певач Суад Јакирлић Јака. Оригиналну поставу су чинили басиста Емир Чолаковић, бубњар Дубравко Смолчић и клавијатуриста Игор Тајемница.

Јесени 1983. године објављују свој деби албум „No.1”, са хит синглом „Волим те још”, где женски вокал пева Амила Сулејмановић. Поред ње на албуму су гостовали Горан Бреговић, Милић Вукашиновић, затим фронтмен групе Гино Банана Срђан Јевђевић, као и Младен Павичић Пава, који ће касније остварити велики успех са групом Плави оркестар.

Прве наступе су имали као предгрупа Бијелом дугмету по СР БиХ, а у Београду су први пут наступали у Дому синдиката, отварајући концерт Бајаги и инструкторима.

Пред други албум „No.2” долази до промена у бенду, ту је нови клавијатуриста Јошко Гујиновић, као и два члана групе Бонтон Баја, бубњар Адемир Волић Куфи и мултинструменталиста Никша Братош, који ће знатно обогатити звук групе Валентино. Са албума су се издвојиле „Без тебе”, „Понекад се сјетим да постојиш”, „У врелини ноћи” као и балада „Не, не бој се”. Пратеће вокале су певале дуо Вреле усне, Лејла Трто и Амила Ченгић, које ће сарађивати са бендом и у каснијим остварењима.

1987. године група снима трећу плочу, за чију се продукцију побринуо Никша Братош. Као и на ранијим остварењима и овај албум су пратили радијски хитови, „Ока твоја два”, „Потонуле лађе”, „Када сам први пут видио тебе” и „Кад ме више не буде”. Убрзо Суад Јакирлић одлази у војску, а по повратку почиње радити као асистент на Машинском факултету у Сарајеву. Никша Братош, иако прелази у Црвену јабуку, наставља сарадњу са Валентином.

Осипање групе није пореметило даље планове Зије Ризванбеговића, који ће већ следеће године снимити нови албум „No.4”. Место вокалног солисте заузео је певач Гого Прусина, који је мало пре тога снимио албум „Записано у звијездама” са групом Име руже. Четврти албум наставља већ добро потврђани концепт радијских и тв хитова, па до публике долазе песме „Само склопи окице”, „Иду птице селице” и „Пиле моје”. На плочи се налази и занимљив инструментал „Саксофони лете у небо”, песма коју је Зијо компоновао током боравка на Тајланду, где је тражио инспирацију за снимање албума.

Видео-спот за песму „Зима '90.” најавиће албум „No.5 Понекад ноћу док спава град”, први који носи назив, а не само редни број и изаћи ће децембра 1989. године. Са групом први пут сарађује продуцент Жељко Бродарић Јапа. Уз видео-спот и насловну нумеру, издвојиле су се још и „Причај ми о њој” и „Срце дам”.

Група је наступала на фестивалу МЕСАМ са песмом „Када струје нестане” 1991. године, али је распад земље обуставио рад групе. Чланови бенда су били расути свуда по свету, a Зијо Ризванбеговић је у Високом компоновао баладу „Била кућа у центру града” и након тога одлази из земље.



@GT-sc5sk

Perhaps this final act was meant
To clinch a lifetime's argument
That nothing comes from violence and nothing ever could

For all those born beneath an angry star
Lest we forget how fragile we are

how fragile we are

Sting




Tvoj dolazak se uvijek najavljivao u sve dužim danima, u mom sve težem, glasnijem disanju, u nekom čudnovatom nemiru koji bi se sirio oko i u meni, gdje bi
u sred misli o beskonačnosti ništavila me presreo tvoj lik, iznenada, na tren, zatim iscezao, da bi jos iste noci mir bio zamijenjen bolom.

Bolom koji stvara i rastvara, bol od kojeg nema bijega, lijeka..u kojem samo vlada beskonačna tiha, pogubna, gola i sirova tuga.

Na stolu poluprazna flasa vina, prepuna pepeljara, pred jutro , tek bezuspijesan pokusaj da se odmorim na tren od tebe, od vremena sto ne tece...to mucno cekanje, to uzasno,
jezivo otkucavanje sata u praznoj sobi ispunjenoj zeljom, sjecanjem, nekim nasim posebnim momentom kojeg sam ukrao o vjecnosti zaborava,
da ga zivim, ponavljam, cuvam, kao vojnik na frontu sto cuva zadnji metak.

I ovaj put si stojala na vratima sa koferom u ruci, sa onim zagonetnim osmijehom naseg prvog poljubca, i u trenu sobu ispunila
mirisom daljina.

Ne, ni ovaj put te nisam pitao, gdje si bila, zato te nije bilo 78 dana, 12 sati, 23 minute..ne, ne ja ne brojim vrijeme bez tebe, ono broji, zbraja i oduzima mene.

Spustila si kofer, odsetala do gramofona, pustila svoju omiljenu plocu, natocila nam case vina i pocela da pleses pruzajuci ruku ka meni.

I prije si, odlazila na neko vrijeme, nestajala bez glasa, rijeci, poruke..nekad na duze, nekad na krace i svakom tvom odlasku prethodili su dugo ocekivani, sazrijeli napadi
panike, placa, destrukcije..teskih rijeci, kako nasa veza nema smisla, kako ti treba mir od mene, kako te gusim, kako te daljina zove...i dok sam ispocetka pokusavao da te zaustavim,
shvatio sam da je uzaludno, kao i tvoji pokusaji da mi pricas o stranim gradovima, ljudima koje si upoznala, zivotom i sjajom kojim si zivjela, daleko od mene, daleko od nas.

No ovaj put je bilo drugacije, neki cudnovat, davno zaboravljen osjecaj mozda zvan nada, poceo je da raste u svakom momentu dok sam te promatrao, svakim pokretom tvojih kukova,
da si ovaj put dosla da ostanes, umorna od lutanja, umorna od odlazaka...i dok pokusavam da suzbijem taj osjecaj u njegovom samom nucleusu , ti mi stavljas ruke oko vrata i kao sto majka
cjeliva djecaka nakon razbijenog koljena, spustas mi poljubac na celo, govoreci kako je sve OK, da ne brinem, da si sad tu, i ne ides nikud.

...
Dani prolaze u ljubavnom grcu, plesu, osmijesima i sa vrlo malo sna, ti ponovo uzivas da kuhas za nas, cudeci se kako to da nista nemam u kuhinji, i zasto nista nije na svom mjestu
a ja se glasno smijem pokusavajuci da ti procitam neku novu pricu, neku koja nije, a znas dobro da je svaka posvecena tebi.

Ipak zadnje noci, dok sam te promatrao, i bdijuci ispracao zvukove kazaljki, bezuspjesno pokusavajuci odgonetnuti, spoznati, nesto sto si me davno upitala, ponovo tezak osjecaj duboko u grudima poceo je da se budi, kao predznak onog sto nam slijedi...no ovaj put, ipak ponovo drugacije.

Ovog jutra nisi govorila od daljinama, o zivotu kojim si mogla, trebala zivjeti, o zivotu koji te ceka, o osjecanjima, mojim, tvojim... o tome kako sam odvratan, sebican, kako moras pobjeci daleko od ove sobe, daleko od mene..., kako ti se gadim...kako ovo sve nema smisla, kako se osjecas zarobljena kao zivotinja, u momentu moje vjecnosti.

Ne, ovog jutra, si ustala bez rijeci, tiho pazeci da me ne probudis, sporo, i sa uživanjem ispila casu vina, zatim karminom na ogledalu napisala :"čuvaj se" i tiho zatvarajuci vrata za sobom, prigušenim koracima hodnikom, ponovo iščeznula.


Ne, ovaj put nisam pokusao da te zaustavim, nisam ustao, iako dobro znas da nisam spavao, nego sklupcan, uz tople suze niz moje obraze, guseci krik u svom bicu oprastao se od tebe...
..neko ko ne zna koliko te u meni ima, koliko te volim nikad takav cin shvatice nece, kolika je to zrtva, koliko mene u takvim momentima svaki put bespovratno umre, ali ni zasto je potrebno da da si slobodna i da mozes uvijek da odes...mozda, mozda...da bi se jednog dana zavijek vratila, vratila meni.


...
Tacno, kao i u svaki ubogi dan, u jedanaest sati, vrata sobe otvaraju ljudi u bijelim odjelima, daju mi tablete koje ne pijem, vec ih kao i uvijek krijem pod jezikom, zatim lijezem na krevet i cujem odbrojavanje u daljini...2 sata, 23 minute, 10 sekundi..jedanaest, dvanaest..



Opaska Autora: jebi ga....



All comments from YouTube:

@HiFiCentarOfficiall

No.1 је деби албум сарајевске групе Валентино.

Након повратка из Лондона, гитариста Зијо Ризванбеговић, 1982. године снима прве демо снимке, а за песме „Рандеву” и „Воштане фигуре” на ТВ Сарајево и видео-спотове. Песма „Волим те још” се издвојила као највећи хит са албума. Поп-рок песма са израженим диско семпловима, критика и публика оцењују као најбољу икада уснимљену од стране групе. Деоницу женског вокала у поменутој песми је отпевала Амила Сулејмановић, која ће пар година касније објавити два соло албума и певати пратеће вокале за Бијело дугме. На албуму су гостовали и Милић Вукашиновић (удараљке и пратећи вокали), Никша Братош (саксофон), као и фронтмен Гино банане, Срђан Јевђић и Младен Павичић Пава, који ће касније постићи велики успех са Плавим оркестром. У песми „Пази на ритам” соло гитару је свирао Горан Бреговић. Са албума се издваја и песма „Рандеву” коју је публика прихватила преименовано као „Чаробан, млад, романтичан”, по уводним речима рефрена, као и балада „Забораљви мој број”.

Албум је наишао на позитивне реакције код публике, што ће им обезбедити одличан одзив на концертима широм Југославије. Као предгрупа Бијелог дугмета су наступали на концертима по Босни, док су у београдском Дому синдиката отворили концерт за Бајагу и инструкторе.


Валентино:

Зијо Ризванбеговић (гитара)
Суад Јакирлић (вокал)
Емир Чолаковић (бас)
Дубравко Смолчић (бубњеви)
Игор Тајемница (клавијатуре)

@daliborkavuletic4548

HI FI Centar Official a

@mirjanamitkovic8699

Postovanje. Odakle su Suad i Gordan?

@kolobara08

Ne zna svako citati cirilicu, exJugovic koji su vani rodjeni svakako ne znaju. Budite fini pa dopunite i sa pismom koji je nama poznat da i mi znamo sta ste napisali. Hvala

@gormarx

@kolobara08 Otvori nekad neku knjigu pa nauci nesto.

@barbarela94

Zijo je bio pod velikim uticajem DuranDuran a posebno je voleo da oponasa John Taylora 😆

32 More Replies...

@rodneyafterdave774

Svaki takt, sve podseća na Jugoslaviju! Alal vera za ovaj vanvremenski hit!

@sanjaivkovic9126

Kako je to lepa rec JUGOSLAVIJA zemlja koje nema zemlja u kojoj sam se rodila. Koju sam volila i volim ZANAVEKA🌍

@transferixat2646

Basista razvaljuje,koja produkcija i dicu ucim na dobru mjuzu,pozdrav iz Splita svim dobrim ljudima,slusamo se i u '22

@zelimirvelickovic

Basista je Goran Bregovic

More Comments

More Versions